Zveckanje klikera

Samo je jedan način da saznaš kako zveckaju klikeri u mojoj glavi...

18.09.2008.

4 godišnja doba

Onoj, kojoj su namjenjene "Ruže"...


Neki dan je prolazila mahalom. Zaustavih je da ju pozdravim i prije nego sam išta rekao, samo sam pružio ruke u koje mi je uletjela u zagrljaj.


"Ključanje osjećanja u mom stomaku. Na usnama okus kuhanog crvenog vina. U šporetu cvrče drva dok ih jadan plamen guta. Mi goli pod dekama ne osjećamo zimu. Samo naježeni dijelovi kože koji izviruju izspod pokrivača, daju do znanja da je vani jako hladno. Planinski dom u decembru i jedno nezaboravno jutro."

- Vodio bih te na neko mjesto gdje nas niko ne zna. I tamo bih ti radio stvari koje ti niko do sada nije radio... Uh šta bih ti radio! - Kažem ja njoj...

"Ljeto. Kuća na moru. Stojim na terasi naslonjen na ogradu. Ti umotana u čaršafe svilene, izlaziš iz sobe i prilaziš mi sa leđa. Grliš me, a tvoja kosa pada preko mog ramena."

-  Ma nemoj? Znam da bi! Al momak mi ne da! - Provali me i još mi se nasmija.
-Zar imaš momka?

"Jesenje kišno jutro. Kao onaj dan kad sam na fakultetu odustao sa ispita jer ništa nisam znao. Gorki osjećaj neuspijeha. Taj dan si rekla da ćemo samo biti prijatelji."

- Imam... - Rekla je...
- Znam ja da bi ga prevarila samnom...
- Hmmmm... Znaš! Sad ne mogu... - Pokaza tablete za bolove imponujući na činjenicu da je boli stomak, zbog ženskih razloga.

"Nikad nam nije bilo kao ono proljetno veče. Sjedili smo u parku zagrljeni. Ispijali posljednje kapi jeftinog vina. Sam bog zna šta se poslije moglo desiti."

- Odoh sad. Drug me čeka - Rekoh u odlasku.
- Dobro. Čućemo se...

"Čućemo se - uvijek su bile tvoje riječi, a nikad se nismo čuli. Ni jedno godišnje doba. Ni jednu maštu nismo ostvarili. A toliko smo maštali o nama..."