Zveckanje klikera

Samo je jedan način da saznaš kako zveckaju klikeri u mojoj glavi...

27.03.2009.

Fotelja, III dio


   Stidno se skrivajući ispod kišobrana koračao je mokrim trotoarom. Auta su jurila cestom i svako malo bi ga zapljusnula nekom barom. Nije obraćao pažnju na mokri kaput i bezobraznu ljudsku nepažnju zbog koje je nekad znao burno reagovati. Dao se na razmišljanje. Kopkala ga je znatiželja o čemu je zapravo riječ. Kako to da nakon toliko vremena baš ona prva inicira ponovni kontakt i dogovori sastanak? Njemu? Nakon toliko vremena? Šta hoće? Činilo mu se da iz tog lavirinta pitanja nema izlaza. Znao je da postoji samo jedan način da sazna.

   Približavao se mjestu na kojem su dogovorili sastanak. Tek tada je po prvi put od kako je izašao iz haustora obratio pažnju na svijet i dešavanja oko sebe. Podigao je pogled i osvrnuo se. Ulice su bile mokre. Na inače jako prometnoj cesti prolazilo bi tek poneko, truhlo auto, nepodnošljivo brujeći. Na trotoarima su bili ljudi omotani šalovima, neki sa kišobranima a neki sa šeširima, a neki i sa oboje. Kao da se štite ne samo od zime i kiše, nego kao i da kriju svoje lice od znatiželjnih pogleda. Na ćošku jedne zgrade percipirao je još jedan depresivan prizor. Troje mlađih prosjaka, djece, još uvijek i uprkos lošim vremenskim uvjetima, obavljalo je svoj posao. Bili su bosi i oskudno obučeni.

   "Taman da mi se raspoloženje popravi!" pomislio je ironično i skrenuo pogled na kafić preko puta.

   Kao u sjeni, prvo je prepoznao njenu siluetu. Zatim su mu se polako izoštravali detalji. Ugledao je njeno lice, usne i oči, zatim dobro poznati kratki kaputić, koji je kad god bi kišilo obavezno bio mokar i suosjećao se sa njenom mokrom kosom. Nije voljela, niti imala običaj nositi kišobran sa sobom. Držala je ruke u džepovima kaputa i tresla se od zime.

   Stojao je tako na trotoaru preko puta nekoliko trenutaka a onda odlučno krenuo. Bio je spreman na ponovni susret sa njom.

   "Zdravo," rekao je pružajući joj ruku. Ne vadići ruke iz džepova prišla mu je na korak i poljubila u obraz.

   "Zdravo," odgovorila je  osmjehujući se.
"Hajmo unutra, toplije je.", reče i ubrzanim cupkanjem utrča u kafić. On zatečen, sačeka trenutak, pa kad se sabrao, krenu za njom.