Zveckanje klikera

Samo je jedan način da saznaš kako zveckaju klikeri u mojoj glavi...

14.12.2012.

Smak svijeta za pamćenje!

Približava se smak svijeta! Cijela zemaljska kugla bruji o tome. Meni to baš ide na živce. Isfrustriran time što moram učiti za apsolventske rokove, da skinem još ova dva ispita sa one stvari pa da na nju počnem nabadati nešto novo, i zbog same činjenice što se u meni opet budi ona nezasitna životinja, prihvatam tu igru smaka svijeta. Pa budalim. Ko i svi drugi, budalim i ja.

Odlučim tako posjetiti neki party. Navodno, negdje u gradu nešto ima, upravo tematski obilježeno kao party povodom smaka svijeta. To je dernek u smislu dođite, ponesite sve pare, potrošite sve, izludujte, ubite se, napite se, nadrogirajte se, neće vam niko ništa, jer svakako će kraj svijeta za koji dan pa kao dokrajčite se sad.

Sredim se, onako kako se uvijek sredim, zavodnički, jer i meni je samo jedan cilj u glavi: voditi ljubav posljednji put u životu, ako već i dođe do tog smaka svijeta. A ako ne dođe, onda voditi ljubav još jednom prije onog datuma za koji svi misle da će biti smak svijeta. Onda skontam, jesam li pomislio "voditi ljubav"?? Fuj! Ima da se sexam, da jebem ko životinja. Ionako će biti nemoralnih, otkačenih, pijanih djevojaka, koje će biti spremne na sve, samo da se "ispoštuje furka" prije jebenog smaka svijeta.

Dolazim u klub, sam, šta me briga. Na svakom stolu, u svakom separeu, vide se ostacu pijančenja. Neki su konzumirali drogu. Klub smrdi po cigarama i alkoholu, a osjeti se i da se neko ispovraćao, negdje... Stajem za šank, palim svoje okice za skeniranje i kružim pogledom...

U jednom ćošku, možda najmračnijem ćošku kluba, ali definitivno najglasnijem, jer su tu stojala dva ogromna zvučnika, stojale su njih dvije. Ispred njih je bio visoki šank-stol, pun praznih flaša sa dvije pepeljare pune opušaka. Plesale su, smijale se, polu razgolićene budalasale, pile i poskakivale pokušavajući plesati u ritmu. Jao kako su samo fulale ritam!

Posmatrao sam ih tako nekoliko minuta. Niko im ne prilazi, svak svoju muku muči sa viškom alkohola. Ispušio sam dvije-tri cigarete, a onda zapalio četvrtu, uzeo iz šanka načetu flašu viskija dok konobar nije gledao, pa sa flašom u ruci i cigarom u ustima krenuo ka njima.

- Dobroveče dame, vidim, kod vas jedino ima mjesta, pa pomislih da vam se pridružim?!

Samo me pogledaše i zacerekaše se pjanski. Onda udarih onom flašom viskija o sto, bacih kutiju cigareta na isti, i kraj kutije lagano spustih ZIPPO. Tada me već počeše odmjeravati malo ozbiljnijim pogledima.

- A jesi li ti ovo donio za nas?
- Da, za nas troje... A kad ovo popijemo, nastavljamo druženje kod mene u stanu, tamo ima još!

Promrmljaše nešto između sebe i opet se odvališe smijati. A onda si nasuše viski u čaše. Popiše po nekoliko gutljaja pa sa čašama u rukama, opet se okrenuše jedna drugoj i počeše blentavo plesati.

- Da ubrzamo ovo!
Rekoh i nagulih viski iz flaše. Nije ga baš ni bilo puno, pa sam ga uspio dovršiti. Vidjelo se razočarenje u njihovim očima.

- A nama?
- Rekoh, kod mene ima još, pa ako ste za, pođimo.