Zveckanje klikera

Samo je jedan način da saznaš kako zveckaju klikeri u mojoj glavi...

07.01.2013.

Sjećaš li se Stupina? (Prologue)

Opet... Opet smo došli do toga da ti ležiš ispred mene, raširenih koljena, i ja stojim licem zariven u tvoje međunožje.

Znam, a znaš i ti, da mi to nije bila namjera. Bio je to samo trenutak slabosti, jedan mali zanos, možda tvoj miris, koji me je povukao da te opet razodjenem i ponovo zaplovim u taj naš mali svijet u kojem je sve tako lijepo, sjajno i bajno, bezbrižno. Svijet u kome je sex jedino o čemu se razmišlja. Sex na milion načina.

Dok ti ližem klitoris, jednom rukom gnječim dojku, a drugom rukom širim usmine, ti se trzaš pod naletima mog razigranog jezika, a rukama mi čupaš kosu. Guraš mi glavu dublje u svoje međunožje. I u tom trenutku kada više ne mogu da dišem jer mi je i nos pribijen tijesno uz tvoju kožu, vraćam se u realnost. Upitam se, šta to radim? Ma šta MI to radimo? Ne valjda ponovo? Ne sve opet ispočetka?

Milion misli mi prođe kroz glavu, ali na jednoj se zaustavim. Pružiću ti to posljednje zadovoljstvo. A dalje ćemo vidjeti. I onda nastavim da ližem još žešće. Znam da voliš kada se moj jezik igra sa tvojim klitorisom. To te pali, čini te vlažnom. Volim da te čvrsto držim za kukove i ne dam ti da se izmičeš i bježiš od nježnih dodira jezikom, privlačim te još bliže. Uvijaš se, pokušavajući da se istrgneš, a to mi je znak da će uskoro nastupiti erupcija tvojih sokova zadovoljstva. To me uzbuđuje, i samim tim pojačavam tempo.

Onda se polako smiruješ i dozvoljavaš mi da te dovedem do vrhunca. To mi je znak da prsti priteknu jeziku u pomoć. Postaješ moj klavir, a ja postajem iskusni pijanista. Sviram najkomplikovanije simfonije na tvom međunožju, a jezikom vrtim po klitorisu, kao da okrećem stranice kajdanke... I ti svršavaš... Opuštaš se, u potpunosti, a iz tebe se lomi uzdah. I posljednji grč i izvijanje tvog tijela koji tvoj klitoris primiču bliže mom jeziku. Šakama hvataš čaršaf i gužvaš ga, a onaj dio čaršafa ispod tvojih butina se natapa sokovima koji cure iz tebe.

I onda sve utihne... Čuje se samo tvoje ubrzano disanje. Zadihana si, znojava, mokra. Mokar je i čaršaf ispod tebe. Ja ustajem i odlazim u kupatilo... Čekaš me sa nadom da ću leći kraj tebe, i da ćemo voditi ljubav. Da ću ući u tebe. Opet.

Izlazim iz kupatila, obučen, spreman i javljam ti da odlazim, a ti u to ne možeš da vjeruješ. Da, doveo sam te do vrhunca, ali sam odlučio ne ići dalje. Da vidim da li sam karakter. Oboje znamo da mi nije svejedno, da te želim, ali ću ipak otići.

Dok sam ti okrenut leđima, i prilazim vratima, umjesto "zbogom" iz tvog grla dolazi nešto što me zaustavlja da ne idem. I ostajem. Pitala si me:

"Sjećaš li se Stupina?"